Kako je nastao Kamenko Digital

Na samom početku nije bio Kamenko Digital nego je bio GIOS PROJECT.

Sve je počelo prije nekoliko godina dok sam još živio u stanu sa Lukom. On iz Đakova, ja iz Belišća, upoznali smo se na faksu.

Obojica smo uz faks radili u T-Comu na odjelu prodaje (da, da, oni koji vas smaraju na telefon) i postalo mi je mal teško uz sve to još i putovat svaki dan za Osijek, a on je taman tražio cimera pa sam se uselio.

Bilo je super radit u T-Comu, pogotovo jer smo bili zapravo dobri u tom poslu, bili su dobri novci tako da se nismo žalili. S vremenom smo se prebacili kod konkurenta, tj. A1, jer smo tamo mogli još bolje zarađivat, al smo i više radili.

Problem je što s vremenom nit smo kaki red radili jer smo radili 5 sati dnevno, nit smo kaki red studirali, padali smo ispite i izbjegavali kolokvije kako to već ide. Skužili smo da nas taj fakultet više ne zanima previše i odlučili smo se ispisati i nastavit radit u A1 na prodaji jer je na kraju dana bio solidan posao.

Obojica smo htjeli jednog dana imat nekakvo svoje poslovanje i uvijek smo navečer znali sjest za stol u kuhinji, pit kavu i pričat o raznim poslovnim idejama, kako se šta može radit, koliko se da zaradit od tog nečeg itd.

Malo više od pola godine nakon što smo se ispisali s faksa, Luka i ja smo tak pričali navečer nešto. Sjećam se da ga je mučilo što je sve postala nekakva rutina.

Rekli smo aj znaš šta, konstantno pričamo o drugačijim poslovnim idejama, ajmo samo isprobat jednu od ideja. Realno, ak ne uspijemo, samo ćemo se opet zaposlit i radit običan posao kao i svi ostali. Kad ćemo riskirat išta ako ne u ranim dvadesetima?

Glavni kriterij koji smo imali kada smo išli odlučit što ćemo radit bio je da ne moramo ništa novaca ulagat kako bismo krenuli. Nije kao da smo ni imali išta za uložit. Par dana poslije smo se odlučili za web dizajn.

Ali čekaj... pa nismo web dizajneri. Ne samo to, nijedan od nas nije ikad uopće napravio web stranicu.

Naš početni plan dok smo još bili mladi i zeleni bio je da ćemo mi zapravo dogovarat izradu web stranica s drugim firmama jer smo već naučili komunicirat opušteno s drugim ljudima i bili smo izvježbani u prodaji zbog T-Coma i A1, to nam je bio posao, a za samu izradu ćemo samo pronać nekoga tko će ju napravit za manje novaca nego što ćemo mi tražit od drugih firmi i mi ćemo uzet razliku.

Taj plan nije poživio, ne biste vjerovali, jer stvarno nema "leba bez motike", kao što kažu.

Na početku tog cijelog puta donijeli smo nekoliko tada strašno glupih odluka, ali ispostavilo se da su bile pametne jer nam je sad dobro.

Kao prvo, odlučili smo dat otkaz prije nego što smo ikakve novce zaradili od web dizajna, a da ne pričam da je svaki od nas imao punih 1000 eura na računu u tom trenutku, a nismo uopće imali pojma kada ćemo ugledati prve novce. Otvorili smo obrt, potpisali ugovor koji dijeli obrt pola meni i pola njemu I KREĆEMO.

Okej, svaki od nas je našao po jednu firmu s kojom smo dogovorili izradu web stranice besplatno, čisto kako bismo imali nekakav portfolio za početak.

Sjećam se da je bio 12. mjesec i da je snijeg padao kad smo taman izašli s tog prvog sastanka za tu prvu besplatnu stranicu i kako sam rekao Luki: "Brate, ja ne mogu vjerovat da mi zapravo ovo radimo." Ja sam bio presretan što smo stvarno krenuli s nečim i što zapravo postavljamo temelje za nešto, nismo više samo "pričali" o svemu tome.

I okej, te dvije stranice su nam napravili momci iz Indije za punih 20 eura i prošlo je, ajmo reć, okej.

Problem je nastao kad smo zapravo prodali prvu web stranicu za punih 200 eura... Ah, što je bio smiješan život tad.

Indijci su krenuli to izrađivat, ali postoji razlog zašto ih prave za 20 eura. Mi smo morali sastavljat sve tekstove jer oni ne znaju hrvatski, morali smo odjednom razvit ukus umjesto njih jer ga oni nisu imali i, povrh svega, nije kao da su ni engleski baš znali pa je sve išlo jako teško.

U tom trenutku smo Luka i ja imali raspravu od 3 sata, tema je bila hoćemo li davat više novaca ljudima da nam naprave stranicu ili ćemo ih naučit mi radit. Nakon duge rasprave smo se dogovorili da ćemo uzet stvar u svoje ruke i da sigurno možemo to bolje nego Indijci pa hajde, mi ćemo.

Najbolja odluka ikad. Trebalo nam je mjesec dana da ih naučimo radit i još koji mjesec da postanemo stvarno dobri, kad smo skužili kako uparivat boje, gdje šta treba bit na stranici itd. itd.

Kako je vrijeme prolazilo, krenuli smo radit s ozbiljnijim ljudima za više novaca jer smo zapravo postali dobri u tom poslu. Sa 200 eura za stranicu na 500, pa neke za 800, pa smo čak u toj prvoj godini dogurali do 1200 eura za jednu stranicu i to nam je tada bilo nenormalno puno.

Međutim, nije baš bilo dovoljno. Lagao bih kad bih rekao da je posao išao brutalno na prvu i da smo živjeli highlife kao što smo zamišljali.

Ta prva godina je bila teška. Do posla smo dolazili jedva, a i to malo što smo zaradili smo morali dijelit na pola, a svatko je morao plaćat svoje doprinose sam za sebe.

Nama je tek krenulo ić kada smo odlučili raskrstit GIOS Project i krenit svatko radit za sebe. Iz tog su proizašli Kamenko Digital i Kovar Studio. Ovo je druga najbolja odluka koju smo donijeli.

Luka i ja smo najbolji prijatelji dan danas i bude nam presmiješno kada se prisjećamo svih tih stvari, ali generalno je stvarno loša ideja pokretati ikakvu firmu s familijom ili prijateljima.

Jedan veliki čovjek je nekad prije izjavio: Nikad nemoj raditi s prijateljima ili s familijom jer vaš odnos nakon toga ne može postat bolji. Ako Bog da, ostat će isti, a ako Bog ne da, onda će postat gori.

Danas nam je stvarno super. Svatko radi svoju stvar, svaki je imao preko 100 klijenata do sada, a svaki mjesec taj broj raste. Postali smo brutalni web dizajneri, među najboljima u Hrvatskoj bez ikakve rasprave po količini posla i čisto po samoj sposobnosti izrade web stranica za drugačije branše.

Oduvijek sam mislio da ću otvoriti nešto svoje tamo negdje u tridesetima. Nikad nisam mislio da ću ovako nešto radit u ranim/srednjim dvadesetima (znam da sam ćelav s bradom, obećajem da nemam 30+ godina).

I ovo sad nije dio gdje ću krenit pametovat i davat savjete kako da otvorite svoj prvi obrt bla bla, ali ću reć jednu stvar koju smo zaključili na samom početku.

Ako ste u ranim dvadesetima, ne košta vas doslovno ništa da pokrenete svoj posao. Najgora stvar koja se može dogodit je da se samo zaposlite kao i svi ostali.

Na kraju dana, uz malo sreće i nenormalne količine truda, to sve bude ličilo na nešto. Nama je, i drago mi je da smo odlučili riskirat jer se isplatilo.